nedjelja, 6. travnja 2014.

Proljeće je, a u meni nemir!

Kao što rekoh u prošlom postu, fakat nemam talenta za fotkanje, a bome nemam ni dobru kameru za isto... :) 

Ono što možete vidjeti je - Lemon Curd Tart. Ofskroz, skinula sam je s Coolinarike i prilagodila meni i mojima. 


Zovem je i Nonova limun pita. Naime, moj djed, nono, deda, kako god ga zovete, on je prvi puta kada sam napravila jednu vrstu ove limun pite, poludio za njom... Od tada svakih par tjedana iskušam novi recept, jer sam taj prvi napravila i nikada više ponovila (čitaj - nisam zapisala recept). Uglavnom, nono sada stalno ima zamjerke i nikada mu kolač ne valja, jer nije onakav kakav je bio prvi put. 


Više sam lik koji voli sve nabrzaka. Pa se tako zna dogoditi i u kuhinji, zato sam i prilagodila recept s nekim mojim starim "trikovima".


Međutim mene ovaj put, ova pita oduševila... Ali kada kažem oduševila, onda fakat mislim oduševila... :D


Pa da započnemo.


Moji sastojci // Cca cijena pri kupnji:


Prhko tijesto:


250g glatkog brašna // a 1kg je do 8kn

1 žumanjak // 10 jaja je 12kn
125g šećera u prahu // ona od 2 puta 200g je cca 8kn
1 burbon vanilia šećer // 2 su 4-5kn
125g maslaca // potrebna su 2 maslaca - cca 24kn (na akciji)

Krema:


200ml limunovog soka // domaći limun iz vrta - cca 4komada

2žlice naribane limunove korice
4 jaja
3 žutanjka
180šećera u prahu
2žice običnog šećera // to po volji ovisno jeli pre kiselo 
180g maslaca
1 burbon vanilia


Recept:


Obični sastojci za obično prhko tijesto koje koristim inače za prilagođeni Cheescake. 

Upalite odmah pećnicu na 180°C. Smiksate brašno, žumanjak, šećer, i maslac koji ste prethodno malo otpili ili držali vani. U slučaju da vam se dogodi da vam je tijesto presuho, raspada se i nikako ga ne možete oblikovati - stavite i taj bjelanjak koji vam je ostao - to je jedan od trikova koje sam naučila od mame - tako smo spašavale sitne kolačiće za Božić.

Napravite od toga tijesta kuglu i zamotajte u foliju - stavite u frižider na pol sata


Sada se malo odmorite, inače će vam biti dosadno kasnije. 


Kada odstoji pol sata izvadite ga, stavite ga u kalup za torte (moj cca 26cm), a možete i običan kockasti.

Teta u receptu razvalja to tijesto, no ja sam probala i raspadalo se pa sam ga odmah stavila u kalup i lijepo utapkala prstima!

Zatim ga izbockajte vilicom, prekrijte folijom i grahom potom. Grah navodno služi da povuče vlagu iz tijesta dok se peče i da se to tijesto navodno ne napuhne (iako mi se nije nikada prije napuhnulo, ali ajde). Nakon 10minuta pečenja dignite foliju i grah i smanjite temp na 150°C i tako još 30ak minuta.


Za to vrijeme - napravite Banja Mariju (kuhanje na pari - lonac u lonac s vodom) i onda dodate sve sastojke po redu. Prvo sok od limuna, zatim naribanu koricu, potom šećer u prahu i jaja i žutanjke - ja sam to sve s nastavkom od miksera malo sjedinila. Ja sam pričekala da se to sve dobro zagrije i onda sam ubacila narezan na sitno maslac. 


To se nakon nekog vremena počne zgušnjavati i dobijete smjesu sličnu čokolinu, kuhajte to još neko vrijeme i miješajte. I potom kada vam bude i tijesto pečeno (zlatno-žuto-smeđe boje) samo prelijte kremu na tijesto i ostavite da ohladi. 


Kada se sve to ohladio, stavite u hladnjak na koliko dugo možete. Shvatit ćete kada će biti dovoljno stvrdnuto - ali minimalno dva sata mora biti u hladnjaku.


I sada kada je gotovo tete čiji sam recept izmijenila kaže da stavite ukrase po želji, međutim meni je bilo izvrsno i bez njih.


Par tipova:

Kada smjesu kuhate probajte jeli vam tu mač kiselo, ako je stavite žlicu ili dvije šećera.
Probajte dodati još neke začine, mislim da bi cimet išao izvrsno unutra u kremu. 
Ako zaboravite staviti šećer ili vam ipak ispadne prekiselo, pospite cijeli kolač sa tankim slojem šećera u prahu.

I to je to. Ful jednostavan kolač - za cca 57kn i jako je zasitno kiselkast, pa režite na tanje komade - cca 16komada može komotno ispast od ove količine. 


Definitvno no.1 za proljetno vrijeme.


Pusa,

Micka

subota, 29. ožujka 2014.

Uživaj u životu, ali pomalo! Recept za kolač :)


Ja sam jedna vrsta ogromnog sladokusca. Ne ustvari nisam jedna vrsta, ja sam ovisnik o slatkome. Ali nisam ovisnik samo kao klopator, nego obožavam, ali ono fakat obožavam raditi kolače.

Ispričavam se kaj je slika koma, ali fakat nemam talent za lijepe slike.

Uglavnom radim budget kolače, jer kao što znate studentica sam, nemam para, život je koma, a poslije faksa idem na burzu... Zašto si onda ne bi uljepšali život nečim divnim, kao što je ovo lijevo ili desno, ili ipak mislim lijevo na slici...

Tu u Dubrovniku imam rijetko kada priliku raditi i isprobavati nove recepte, ali krenuli su kolokviji, nisam dugo jela nešto slatko, a na internetu sam našla ovu divotu. Coolinarika recept (klikni tu za original)

Zašto pišem o ovom kolaču, kada sam skinula recept s coolinarike?
Zato što kao i sve ostale kolače, prilagođavam to kako meni odgovara, mijenjam sastojke, izbacujem sastojke itd.

Nazvala sam je - Bloody fenomenomenalnoosećamse čoklet čeri bomb kejk (nadam se da iz naziva neće pomisliti da sam fan neke pevaljke, ne znam ni tko to peva)

Moji sastojci/ cca cijena pri kupnji:
  • 250g maslaca / 15kn
  • 20dkg čokolade za kuhanje (Dorina) / 12kn (akcija 300g) 
  • 10dkg mliječne čokolade (Milka) / 11kn 
  • 4 jušne žlice krušnih mrvica / 0kn (prosušene 2 šnite kruha)
  • 5jaja / 7kn
  • 2-3čepa neke fine slatke cuge, koju mazneš cimerima ili starcima (nespola) / 0kn (domaće)
  • 1vanili šećer (može i bez toga) / 6kn (5komada)
  • tegla višanja / 14kn 
Recept:
Radiš sve kao tamo gore u receptu. Ja sam radila i bez pjenjače, jer je nemam - koristila sam samo žlicu i vilicu

Pripremiš Banja Mariju (topiš na pari) u koju ubaciš maslo i obje čokolade (sve ugrubo usitni, ići će brže). 

Kada se rastopi dodaj krušne mrvice, 2-3 čepa neke fine cuge, vanili šećer i onda dodaš 5 jaja (tu uskače ona vilica s početka), tučeš onda tu cijelu smjesu kao da radiš kajganu.

Tu ti predlažem da upališ pečnicu na 180°C već, da se ugrije.

I na kraju dodaš procijeđene višnje, bez ikakvih kuhanja u šećeru ili čega već, samo dodaš čiste višnje (pretpostavljam da mogu ići i svježe, ali to još nisam probala).

Namastiš kalup, staviš krušne i otreseš višak i smjesu staviš u kalup za torte (mislim da je moj 26 ili 28cm).

Staviš u pečnicu 30min, provjeri nakon 20min, da ne bi izgorilo. Bocni da vidiš jeli se ispeklo... Kada je gotovo, ostajat će malo po čačkalici, ali nikako previše.

Ostaviš da se pomalo ohladi i onda pospeš sa šećerom u prahu (ali može i bez toga, ja sam to zbog dekorative).

I voila nakon cca 45min imaš slatko koje bi i bogovi krali, a potrošio si cca 65kn (ekšli manje, ali da budemo ziher) i to ti je dovoljno da nahraniš onako bez repeta 12-15ljudi, ovisi o veličini šnita - možeš ti i 20ero njih, ali mislim da će to svima biti premalo... 

A poveznica s naslovom - pa znate da sudjelujem u tom jednom projektu s mršavljenjem. Godinama sam pokušala smršaviti i tek sada sam shvatila da si ne smijem ništa uskraćivati, jer ako to radim puknem i onda pojedem puno više nego što želim. Shvatila sam poantu - ako unosima određeni broj kalorija, onda moramo i odraditi određeni broj vježbanja kako bi te kalorije skinuli. E pa sada idem vježbati, točnije plesati i skakati po sobi, ali i to troši kalorije.

Pusa,
Micka



nedjelja, 23. ožujka 2014.

Never give up. You only get one life. Go for it! R.E.Grant

Stara sam blogerica.
Pisala sam davno, davno, imala sam oko 15 godina.
I dugi period je to trajalo.

Negdje i sada postoje u bespućima interneta moji mladenački, bunotvnički, poetični tekstovi u kojima prevladavaju tamne boje.

I dalje takvi tekstovi postoje, ali sada ih zadržavam za sebe.

Svijet se mijenja, sve postaje ubrzano i moraš prodavati priču.

Tako nas barem uče na našem fakultetu - onom novinarskom i pijarovskom.

Moje poetične tekstove sigurno ne mogu prodati, ljudi imaju dovoljno svojih problema. :)


No, da se prestanemo podsjećati na prošlost, ajmo skočiti u sadašnjost.


Rekla sam vam da ću pisati jednom tjedno ili kada sam pod inspirejšn... i sada dodajem još jednu stavku - kada se nešto zanimljivo dogodi. A dogodilo se, pa pročitajte u nastavku.


Dakle, spominjala sam to prije, jer sam unatoč prestanku pisanja bloga, nastavila pratiti blogere i blogerice.

Doduše bez komentiranja i ostvarivanja ikakvog kontakta.
No, pratila sam ih.

Očito je došao i taj trenutak da sam odlučila sudjelovati u jednom projektu. Projektu u kojem se mršavi 60 dana, a kao što sam spomenula u 1.postu spadam među one kojima je to potrebno.



Ali ja ću je začiniti!

Nekako imam osjećaj da sam među najvećima tamo, ali nema veze, još jedan razlog da se više potrudim.


Ukratko, htjela sam reći kako ću vas obavještavati o napretku i svemu tome.


Imala sam okladu s prijateljicom da ću kroz akademsku godinu koja trenutno traje skinuti 20kg, zasada sam skinula 8kg, no posustala sam.


Vjerujem da bi mi ovo moglo pomoći da se vratim na pravi put. ;)


Držite mi fige :)


Ako je tko zainteresiran za konkretno praćenje i možda sudjelovanje (mislim da su prijave završile)- projekt organizira blogerica Dear Skin.


Puse,

Micka


subota, 22. ožujka 2014.

Nadahnuće dolazi, ali vas mora zateći u radu.


Rekao je to Pablo Picasso, a ja ću mu povjerovati.


Evo ga, prvi post po 1000put.


Tko sam ja? Što želim?


Ja sam Megi, Micka, Điđi, Kosta, Dama,... Uzmite kako vam drago, imam puno nadimaka.


Studentica sam, daleko od doma. Volim sve što i vole mladi, iako mislim da sve više i više umno zalazim u neke starije godine. A tek ću 23. Dijete sam proljeća, sada će to za kojih mjesec dana.


Volim stvarno sve - volim raditi kolače, volim papati kolače, volim se lijepo skockati, volim šminku, volim putovanja, volim fotografiju, volim pisanje, volim snimanje, ma volim tisuću stvari...


Nisam jedna od onih uvijek nasmiješenih weee osoba, ali gotovo da jesam (što mnogima ide na živce).


Kada smo već kod pozitive, mogu biti predstavnica one teze, stereotipa, predrasude da su veliki ljudi uvijek dobre volje. A tu već polako dolazimo do nečeg konkretnijeg.


Unatoč što smatram da su sve moje malene ljubavi, gore navedene (puno puta volim...), ustvari na neki način vrline, također sam shvatila da mi je to i mana. Kada sam razmišljala o čemu bih htjela pisati, nisam se mogla odlučiti.


Ako voliš šminku ti si beauty blogerica, ako voliš hranu ti si gastro blogerica, ja volim sve i zato sam ja addicted-to-life blogerica.


Jedino što me ovdje u ovom vazdušnom svijetu može učiniti posebnom je to što ću biti i xxl blogerica/studentica koju starci ne financiraju. Wuhuuhuuu, pa ti živi sa stilom.


Postovi će ići ili tjedno ili kada me pukne inspirejšn, a to je vezano za naziv ovog prvog, kratkog, ali slatkog posta.


I za kraj, što biste htjeli čitati? Volim ja puno više od onoga što piše gore - knjige, filmove, glazbu, naročito stare filmove, kave, izlaske, druženja, trudim se biti i politički aktivna, dakle što god vam drago, pišite, tražite.


Puse,

Micka